Arhitektura nije statična, nego dinamična, živa stvar. Slično tome, film je itekako prikladan za predstavljanje i proživljavanje arhitekture kao prostora, kao pozornice za susrete i interakcije među ljudima. U filmovima „Malo i pametno“ arhitektura je postala animirana, čak transformirana, s društvenim inputom. Na isti način ona služi kako bi animirala svoje gledatelje/stanovnike – arhitektura i kao pozornica i kao glumac.

„Malo i pametno“ sastoji se od šest kratkih filmova, a svaki od njih šest govori o jednom izgrađenom arhitektonskom projektu u Sloveniji. Svaki koristi jednostavnu priču – razvoj događanja, razmjenu – kako bi se prenijelo iskustvo arhitekture. Kako se film odvija i dokumentira prostore i razmjene, otkrivaju se neke ključne značajke arhitekture; i komunicira se jedna šira, općenitija slika prostora.